Međufazna svojstva derivata alkil poliglikozida.

Da bi se okarakterizirala međupovršinska svojstva derivata alkil poliglikozida, zabilježene su krive površinske napetosti/koncentracije i iz njih su određene kritične koncentracije micela (cmc) i vrijednosti površinske napetosti platoa iznad cmc. Međupovršinska napetost u odnosu na dvije modelne supstance: oktil dodekanol i dekan - istraživane su kao daljnji parametri. Vrijednosti cmc dobivene iz ovih krivulja prikazane su na Slici 8. Odgovarajući podaci za C₁₂ alkil monoglikozid i a_{C 12/14}Alkil poliglikozidi su uključeni radi poređenja. Može se vidjeti da alkil poliglikozidni glicerolni eteri i karbonati imaju veće cmc vrijednosti od alkil poliglikozida slične dužine lanca, dok su cmc vrijednosti monobutil etera nešto niže od onih alkil poliglikozida.

Mjerenja međupovršinske napetosti provedena su Kri.iss tenziometrom s rotirajućim kapima. Radi simulacije praktičnih uvjeta, mjerenja su provedena u tvrdoj vodi (270 ppm Ca:Mg= 5:11 pri koncentraciji surfaktanta od 0,15 g/l i pri 50°C). Slika 9 prikazuje poređenje međupovršinske napetosti C.₁₂derivati alkil poliglikozida protiv oktil dodekanola. C₁₂Mono[1]butil eter ima najveću međufaznu napetost i stoga najnižu međufaznu aktivnost, dok C₁₂monoglicerol eter je uglavnom na nivou C₁₂polibutil eter. C₁₂Alkil poliglikozid uključen za poređenje je na nivou posljednja dva spomenuta derivata alkil poliglikozida. Sveukupno, vrijednosti međufazne napetosti u odnosu na oktil dodekanol su relativno visoke. To znači da je za praktičnu primjenu važno osigurati da korištene smjese surfaktanata imaju sinergizam prema polarnim uljima.

Rezultat testa pjene kao na slici 10. Ponašanje pjenjenja različitih alkil poliglikozidnih monoglicerol etera i monokarbonata mjereno je poređenjem sa C₁₂alkil poliglikozid za dvije vrijednosti tvrdoće vode u odsustvu masnog tla. Mjerenja su provedena u skladu sa DIN 53 902. C₁₀i C₁₂Alkil poliglikozidni monoglicerol eteri proizveli su veći volumen pjene nego C₁₂alkil poliglikozid. Stabilnost pjene je znatno veća u slučaju C₁₂monoglicerol eter nego u slučaju C₁₀ derivat na 16°dH. C₁₄Alkil poliglikozidni monoglicerol eter se ne može porediti sa C₁₀i C₁₂ derivate u svojoj moći pjenjenja i, ukupno gledano, lošije od C₁₂alkil poliglikozid. Monokarbonati s dužinom alkilnog lanca n od 8 i 12 odlikuju se vrlo malim volumenom pjene, što se i očekuje od hidrofobnog derivata alkil poliglikozida.